Suglasje tehnike i estetike

Štednja energije, povezanost unutarnjeg i vanjskog prostora te konstruktivna čistoća glavne su značajke ove bečke vile

Hernals, sedamnaesti bečki okrug, još je od 1866. godine tramvajem povezan sa središtem grada. Mjesto je odmora i opuštanja. Obiteljska kuća Ebner-Sinzinger ima grad na dlanu i južnu orijentaciju. Njezin projektant je arhitekt Zoran Bodrožić, Zagrepčanin s austrijskom putovnicom koji boravi u Beču već gotovo dva desetljeća.

Izložba u Beču

Kuća je dovršena 2007. godine, a od lipnja 2008. i izložena zajedno s još 20 realizacija iz prethodne godine u bečkom Uredu za planiranje i prostorno uređenje gdje su izloženi samo projekti hrabrih i novih koncepcija.

Štednja energije, povezivanje unutarnjeg i vanjskog prostora, konstruktivna čistoća s prostornom preglednošću gotovo modularne jednostavnosti najvažnija su svojstva kuće. Građevina ima tri etaže i temelji se na koncepciji niskoenergetske kuće s toplinskom jezgrom. Roditeljska spavaonica s kupaonom i garderobom zajedno s dječjim sobama nalazi se u donjoj etaži. Tehnika za upravljanje toplinskom crpkom i ventilacijskim uređajem prostor je našla u dječjoj kupaoni.



Izravan pristup vrtu

Svaka soba ima izravan pristup vrtu. Plitki se izduženi bazen ispred kuće koristi kao zrcalna površina kojom se sunčeve zrake usmjeruju prema staklenim stijenama. Osim toga, na dijelu bazena postavlja se i demontažna drvena rešetka kao prostor za sjedenje i ležanje. Tako je, uz isticanje ukrasne dimenzije vodene plohe, hlađenje u ljetnim mjesecima osigurano na sasvim običan način. Donja etaža, s južne strane ostakljena, izvedena je u armiranome betonu. Njezina je sjeverna strana ukopana odnosno na etaži iznad u potpunosti zatvorena, čime pomoćne prostorije po cijeloj vertikali kuće uzduž tog zida u ljetnim mjesecima postaju i spremnici hladnoga zraka. Ulazna etaža s dnevnim boravkom, kuhinjom i blagovaonicom zbog kosine zemljišta figurira s dvorišne strane kao prvi kat, dok je s ulične strane u ravnini terena. S vrtom je povezana vanjskim jednokrakim stubištem. Unutarnji su podovi izvedeni od tvrdoga tropskog drveta uzgojenog u Brazilu.


Toplinske sonde

U blizini kuće iskopane su dvije sonde dubine 80 metara s umecima od posebnoga pletiva i ispunjenih tekućinom koja lako preuzima toplinu. Kada toplinska crpka ubrizga tekućinu u sondu, ona se nakon izvjesnoga vremena ponovno vraća s povišenom temperaturom iz dubine zemlje. Slijedi zagrijavanje tekućine kompresijom, a zatim preko toplinskog izmjenjivača i distribucija topline instalacijama za grijanje prostorija i tople vode. Postupak se nakon toga ponavlja, a kompresor ostaje jedini potrošač struje. Izduženi okvir drvene konstrukcije glavne etaže naglašava linearnu organizaciju tlocrta. Doima se kao dva puta presavijena ravnina što oblikuje pod, zid i krov kuće. Suglasje tehnike i estetike došlo je ovdje do punog izražaja.