Suglasje tehnike i estetike

Štednja energije, povezanost unutarnjeg i vanjskog prostora te konstruktivna čistoća glavne su značajke ove bečke vile

Hernals, sedamnaesti bečki okrug, još je od 1866. godine tramvajem povezan sa središtem grada. Mjesto je odmora i opuštanja. Obiteljska kuća Ebner-Sinzinger ima grad na dlanu i južnu orijentaciju. Njezin projektant je arhitekt Zoran Bodrožić, Zagrepčanin s austrijskom putovnicom koji boravi u Beču već gotovo dva desetljeća.

Izložba u Beču

Kuća je dovršena 2007. godine, a od lipnja 2008. i izložena zajedno s još 20 realizacija iz prethodne godine u bečkom Uredu za planiranje i prostorno uređenje gdje su izloženi samo projekti hrabrih i novih koncepcija.

Štednja energije, povezivanje unutarnjeg i vanjskog prostora, konstruktivna čistoća s prostornom preglednošću gotovo modularne jednostavnosti najvažnija su svojstva kuće. Građevina ima tri etaže i temelji se na koncepciji niskoenergetske kuće s toplinskom jezgrom. Roditeljska spavaonica s kupaonom i garderobom zajedno s dječjim sobama nalazi se u donjoj etaži. Tehnika za upravljanje toplinskom crpkom i ventilacijskim uređajem prostor je našla u dječjoj kupaoni.



Izravan pristup vrtu

Svaka soba ima izravan pristup vrtu. Plitki se izduženi bazen ispred kuće koristi kao zrcalna površina kojom se sunčeve zrake usmjeruju prema staklenim stijenama. Osim toga, na dijelu bazena postavlja se i demontažna drvena rešetka kao prostor za sjedenje i ležanje. Tako je, uz isticanje ukrasne dimenzije vodene plohe, hlađenje u ljetnim mjesecima osigurano na sasvim običan način. Donja etaža, s južne strane ostakljena, izvedena je u armiranome betonu. Njezina je sjeverna strana ukopana odnosno na etaži iznad u potpunosti zatvorena, čime pomoćne prostorije po cijeloj vertikali kuće uzduž tog zida u ljetnim mjesecima postaju i spremnici hladnoga zraka. Ulazna etaža s dnevnim boravkom, kuhinjom i blagovaonicom zbog kosine zemljišta figurira s dvorišne strane kao prvi kat, dok je s ulične strane u ravnini terena. S vrtom je povezana vanjskim jednokrakim stubištem. Unutarnji su podovi izvedeni od tvrdoga tropskog drveta uzgojenog u Brazilu.


Toplinske sonde

U blizini kuće iskopane su dvije sonde dubine 80 metara s umecima od posebnoga pletiva i ispunjenih tekućinom koja lako preuzima toplinu. Kada toplinska crpka ubrizga tekućinu u sondu, ona se nakon izvjesnoga vremena ponovno vraća s povišenom temperaturom iz dubine zemlje. Slijedi zagrijavanje tekućine kompresijom, a zatim preko toplinskog izmjenjivača i distribucija topline instalacijama za grijanje prostorija i tople vode. Postupak se nakon toga ponavlja, a kompresor ostaje jedini potrošač struje. Izduženi okvir drvene konstrukcije glavne etaže naglašava linearnu organizaciju tlocrta. Doima se kao dva puta presavijena ravnina što oblikuje pod, zid i krov kuće. Suglasje tehnike i estetike došlo je ovdje do punog izražaja.

Urbana vila usred šume

Imućna japanska obitelj poželjela je luksuznu kuću stopljenu s prirodom, a to su i dobili uz pomoć arhitekata studija Artetechnic

Smještena u šumi Karuizawa u Japanu, udaljena sat i pol vožnje brzom željeznicom od Tokija, ova kuća jedinstvenog dizajna izgleda kao da ne pripada vremenu u kojemu živimo.

Shell vilu, koja je dovršena prošle godine i ima 330 četvornih metara, osmislili su arhitekti iz studija Artechnic za privatnog klijenta, bogatog poduzetnika koji je svojoj djeci htio osigurati odrastanje u vrhunskom domu, ali pod uvjetom da taj dom bude u blizini prirode, na čistom zraku. Vila na dva kata sastoji se od dvije betonske cijevi koje su građene oko drva jele. Glavna je ideja bila postići da objekt ne bude dio prirode, nego samo njezina dekorativna dopuna. Zbog toga su arhitekti “uzdignuli” pod 1,4 metara od zemlje pa slučajni prolaznik dobiva dojam da kuća lebdi.


Školjka, rolada, štrudla

- Vila definitivno nije dio prirode, ali nije ni spilja ili pećina kojih ovdje ima napretek. Unutar te školjkaste strukture uskoro će se naći katovi, pregradni zidovi i namještene prostorije jer se vlasnici žele useliti do ljeta. Ovo je naš najkreativniji projekt jer su nam klijenti dali odrješene ruke pa smo se mogli poigrati. Inspiraciju smo pronašli u sceni iz jednog SF filma u kojoj se lokalni stanovnici nastane u napuštenom svemirskom brodu. S vremenom drveće naraste i okruži svemirski brod - objasnio je Kotaro Ide iz Artechnica te dodao kako mu itekako imponira što je njihov posljednji uradak predmet rasprave struke i medija koji o njemu pišu u superlativima, uspoređujući ga sa školjkom, zmijom ili slastičarskim delicijama poput rolade i štrudle.




Uređeni dom u prirodi

Iako bi se očekivalo da će kuća u šumi biti sagrađena od drva i tako da ne ispušta štetne plinove, arhitekti su primijenili potpuno drugačiji trend i unijeli u prirodu dašak grada.

- Biti u skladu s prirodom ne znači ustupiti pred njom. Bit je u koegzistenciji. Ljudi uglavnom žele pobjeći od vreve grada u mirniji, svježiji ambijent, ali to ne znači da žele pobjeći od vrhunski uređenog doma. Izolirajući prostor u kojemu živimo od divljine i poboljšavajući njegove kvalitete skloništa, kuća je zaštićena od prirode i boravak u njoj je ugodan - istaknuli su u studiju Artechnic.

Napomenuli su kako je lokacija na kojoj je građena Shell vila sklona niskim temperaturama i vlagi. Posljedica toga je da mnoge vile koje su građene na tradicionalan način propadaju, čime je početna ideja o dugoročnom boravku postala upitna.






Život u bajci

- Japanska je odlika ostaviti granicu između ljudskog života i prirode neodređenom. Ipak, živjeti u nastambama koje smo upoznali kao djeca u bajkama je ideal, doduše ostvariv, ali uz puno muke koja uključuje svakodnevno održavanje i čišćenje. Ako odlazak u vilu znači sate i dane posvećene njezinu održavanju, zašto uopće tamo ići? To se jednostavno protivi njezinoj namjeni - ustvrdili su arhitekti koji su koristili beton kao osnovni materijal upravo zato da spriječe posljedice oštre klime.

- Podrazumijeva se da vile ne bi trebale biti u funkciji samo vikendom. Njihova je najveća svrha pružiti dobar odmor, razonodu i pitoreskan krajolik koji nam nikad neće dosaditi. I sve to u blizini prirode. U stilu mnogih modernih skulptura, namjeravali smo obogatiti prirodu koja nas okružuje tako što ćemo je uključiti u prostornu strukturu - zaključili su arhitekti.